Od 12. studenog 2009. do 16. ožujka 2010. bila je u ljubljanskom Muzeju arhitekture postavljena izložba pod naslovom: Iskra: Neuvrščeno oblikovanje 1946 – 1990. Na izložbi su bili prikazani proizvodi koji predstavljaju kako pionirske korake u razvoju slovenskog dizajna, tako i već vrhunske proizvode, koji još uvijek mogu stajati uz bok proizvodima istovremeno nastalim u tvrtkama kao što su Braun, AEG ili Siemens. Unatoč nesumnjivoj kvaliteti, koju je u ono doba svjetska stručna javnost prepoznala i nagrađivala (s više od 250 nagrada), danas dizajn Iskre uglavnom nije uvršten na zemljopisnu kartu dizajna.
Veličina Iskre je za slovenski, kao i za jugoslavenski prostor bila u tome da je tvrtka spadala među malobrojna poratna poduzeća u kojima je planski razvijan i afirmiran industrijski dizajn. U Iskri su već krajem 1962. godine osnovali prvi odjel industrijskog dizajna u Jugoslaviji. Sljedeće godine unesene su u statut poduzeća ove riječi: ‘Statut udruženog poduzeća Iskra zahtijeva da svi proizvodi, koji nose zaštitni znak Iskre, budu moderno oblikovani – u tako zvanom ‘kućnom stilu Iskre’. Organizacijska služba je u suradnji s komisijom za oblikovanje /…/ izradila prijedlog organizacijskog propisa prema kojem su sve organizacije (razvoj i tvornice) dužne proizvoditi samo takve nove proizvode, koji imaju atest Odjela industrijskog dizajna. Prema tom prijedlogu /…/moraju konstruktor u razvoju i dizajner iz Odjela industrijskog dizajna tijesno surađivati tijekom cijelog vremena izvođenja zadatka – od konstruiranja proizvoda do izvedene probne serije. /…/ Naime osnovni je zahtjev: svaki proizvod Iskre mora biti kvalitetan, jeftin i na odgovarajući način estetski oblikovan.’
Takav članak statuta – slovenskog ili inozemnog – poduzeća predstavlja još i danas za većinu dizajnera tek san. Ključ za razumijevanje leži u tome da je Iskra početkom šezdesetih ispravno shvaćala dizajn kao dio razvoja, a ne kao što je to danas uobičajeno – tek kao dio marketinga. Dizajner i konstruktor bili su ti koji su surađivali od samog početka razvijanja novog proizvoda. A to je nažalost još i danas, u brojnim primjerima, prije iznimka negoli ustaljena praksa.
Nakon osnivanja Odjela industrijskog dizajna, Iskra je sljedećih deset godina bila jedino jugoslavensko poduzeće koje je dizajn tretiralo kao strateški element i imalo dizajnera, Davorina Savnika, kao savjetnika generalnog direktora. Početkom se je sedamdesetih godina Iskra razvila u najveće jugoslavensko poduzeće za elektromehaniku, telekomunikacije, elektroniku i automatizaciju. Njena dostignuća na području industrijskog dizajna bila su prije svega na polju telefonije, mjernih instrumenata i alatnih strojeva. Svojim djelom se još i danas ističu industrijski dizajneri: Davorin Savnik, Albert Kastelec, Danica Petrovič, Marijan Gnamuš, Marjeta Gale i Ljuban Klojčnik. Iskrina dostignuća nisu zanemariva ni na području oblikovanja vizualnih komunikacija.
Radovi grafičkog dizajna nastajali su u Iskri za potrebe reklamiranja proizvoda, poticanja prodaje i institucionalnog oglašavanja, čime je za potrebe tržišta izgrađen kompletni vizualni identitet tvrtke. Do sredine šezdesetih godina bila je petokraka iskrica jedini element pomoću kojeg je bila razvijana robna marka. Taj znak je 1946. oblikovao grafički dizajner Stane Abe. Ekspanzijom poduzeća početkom šezdesetih godina i uza sve veće razumijevanje vodećih struktura za kvalitetno oblikovane proizvode, pojavila se je i potreba za grafičkim rješenjem koje bi doprinijelo jedinstvenoj slici poduzeća. Godine 1966. je u suradnji Odjela za industrijski dizajn i arhitekta Grege Košaka pripremljen novi grafički izgled dopisa i svih vanjskih dokumenata ZP Iskra. Izgled tih dokumenata trebao je biti precizan, sređen, funkcionalan i trebao je izražavati osobitosti poduzeća, koje se bavi proizvodnjom elektronskih proizvoda. To su postigli pomoću strogoga grid layouta i primjenom Helvetice, koja je potom postala i Iskrina tipografija.
Uz cjeloviti grafički lik šezdesetih se godina isticala prije svega produktna grafika te inovativno oblikovanje ambalaže, pri čemu su slijeđene, ali i određivane suvremene smjernice. To napokon dokazuju brojne domaće i međunarodne nagrade (Eurostar). Sedamdesetih se godina Odjelu grafičkog dizajna pridružio Miljenko Licul, koji je svojim pristupom nadgradio dostignuća prethodnika te podigao nivo kako komercijalnog (prospekti, oglasi, plakati itd.), tako i institucionalnog oglašavanja u Iskri (CGP za različita događanja u Iskri, godišnji izvještaji, kalendari, publikacije i sl.) Ti radovi predstavljaju kvalitativne dosege koji spadaju među značajnija postignuća slovenskoga grafičkog dizajna na polju komercijalnoga i institucionalnog oglašavanja.
Usprkos svim iskustvima i ulaganju u vlastito znanje, Iskra je već krajem sedamdesetih godina upala u vrtlog licencija i društvenih promjena, koje su postupno podrivale tadašnji jugoslavenski ekonomski sustav. Umjesto da vodeće strukture u dizajnu prepoznaju potencijal za budućnost, upravo je Odjel industrijskog dizajna bio prvi koji je 1982. godine bio raspušten. Samo osam godina poslije uslijedio je raspad toga nekada najvećega slovenskog poduzeća.
Ako ništa drugog, primjer Iskre dokazuje da se dizajn bazira na hrabrim pojedincima koji su sposobni prepoznati i shvatiti njegov potencijal. Iskra je bila tvrtka koja je – iako tijekom relativno kratkoga vremenskog perioda – dizajn shvatila i znala ga iskoristiti. Usprkos dogovornoj ekonomiji, Iskrin dizajn dokazuje da smo već jednom znali djelovati u skladu s tržišnom ekonomijom te biti konkurentni na zahtjevnom zapadnom tržištu. Pionirski koraci Iskre predstavljaju još i danas vrhunska postignuća slovenskog dizajna i njen razvoj u praksi temelj je discipline slovenskoga i jugoslavenskoga industrijskog dizajna. Zalaganje da se Iskrin dizajn smjesti na zemljopisnu kartu svjetskog dizajna bit će naš sljedeći zadatak.